Bloggfęrslur mįnašarins, febrśar 2013

Valkyrja fannst į Fjóni

valkyrja_odense_bys_museer
 

Žessi fagri gripur, sem hér sést frį öllum hlišum, fannst į Hårby į Fjóni. Vitanleg, eins og alltaf, voru žaš menn meš mįlmleitartęki sem fundu žessa litlu styttu. Slķk tęki mį ekki nota į Ķslandi til aš leita aš fornleifum og žaš er ekki hęgt aš undirstrika žaš of mikiš. Ég ętla ekki aš upplżsa meira um gripinn, en hér er hęgt aš lesa frekar.

Mér žótti žetta svo skemmtilegur fundur, aš ég varš aš deila honum meš ykkur. Žetta er greinilega ekta valkyrja frį 9. öld og hśn er sęt og snoppufrķš. Hśn bķtur ekki óš ķ skjaldarrönd eša er meš brjóstaslettur į sverši - eša skegg. Menn höfšu góšan smekk ķ Valhöll foršum. Žar hafa menn, eins og alls stašar, veriš karlrembusvķn sem vildu hafa valkyrjurnar sexķ og sętar.

Žaš skal žó tekiš fram aš listamašurinn hefur séš til žess aš ekki sést ķ brjóstaskoruna į valkyrjunni. Ef svo hefši veriš, hefši ég ekki geta sżnt Ķslendingum žessa mynd.

valkyrie_1_foto_morten_skovsby
 

Ljósmynd efst: Asger Kjęrgaard, Odense Bys Museer; Ljósmynd nešst: Morten Skovsby, finnandi myndarinnar.


Tżnda tįkniš

Kambur Stöng 3

Nś haldiš žiš aš ég sé enn og aftur aš fara aš skrifa um tżnda gripi į Žjóšminjasafninu. Nei, žar er fęst tżnt, geymt eša grafiš.

Eitt er žaš forna skreyti, sem ég er nokkuš viss um aš sé eitt žaš algengasta į fyrri öldum. Žaš hefur veriš notaš jafnt į Ķslandi, sem ķ Kķna og Egyptalandi, mešal Indķįna, Sama og Rómverja. Engin tengsl eru naušsynlega į milli žeirra sem notušu žetta skreyti. Žaš er einnig tilfelliš į Ķslandi. Žetta munstur er svo einfalt, aš varla er hęgt aš kalla žaš stķl, og svo alžjóšlegt og algengt ķ tķma og rśmi, aš žaš er til einskis nżtt viš tķmasetningu, eins og mašur getur žó varlega meš öšrum stķltegundum, eins og t.d. dżrastķltegundunum vķkingaaldar.

100px-Sun_symbol_svg

Mynstur žaš sem hér um ręšir er punktur og hringur utan um. Englendingar kalla žetta circle dot, dot and circle eša jafnvel circled dot, sem lżsir öllu sem lżsa žarf. Hįlfguš okkar ķslenskra fornleifafręšinga, Kristjįn Eldjįrn, kallaši žetta depilhringi og er žį įgętt heiti.

Žetta "tįkn" hefur t.d. veriš notaš af Dan Brown ķ bókinni The Lost Symbol, sem į ķslensku heitir Tżnda tįkniš.  Menn leggja mismunandi skilning ķ hvaš depilhringir getur tįknaš, ef žaš tįknar žį nokkuš, og er ekki bara einfaldasta mynstur/skreyti sem til er, og sem er einfalt aš grafa eša slį ķ mįlm eša bein meš žar til geršu verkfęri, til dęmis žar til geršum sķl eša jįrnal (grafal). Ég les alls ekki Dan Brown, svo ég veit ekki hvaša žżšingu hann leggur ķ žetta "tįkn". Ég hef žó heyrt aš sumir sjį ķ žessu alsjįandi auga eša tįkn fyrir Jesśs. Žaš held ég aš sé langsótt hringavitleysa.

Hér sżni ég lesendum mķnum safn fallegra gripa į Žjóšminjasafni Ķslands, sem fundist hafa į Ķslandi og sem eru skreyttir meš žessu einfalda munstri. Sumir depilhringirnir eru grafnir meš sżl og ašrir slegnir meš grafal. Žetta skreyti finnst į gripum śt um allt land sem notašir voru į löngu tķmabili. Man ég t.d. eftir kefli śr saušalegg, sem til er į Žjóšminjasafninu, sem alsett er žessu skreyti. Žó viršist sem depilhringurinn hafi veriš sérlega algengur ķ Žjórsįrdal. En ekki vil ég leggja of mikiš ķ žaš.

Kambur Stöng teikn 85 2
Žjms. 13829, Ljósm. og teikn. Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson

Kambar Skallakot 3 

Ljósm. Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson 1983

Kambar frį Stöng (Žjms. 13829) og Sįmsstöšum ķ Žjórsįrdal (nśmer 30 og 31 ķ uppgreftri Sveinbjarnar Rafnssonar sem žar fór fram sumrin 1971-72; Sjį hér). Kambarnir eru af gerš (hųjryggede enkeltkamme) sem algengir voru ķ Noregi į 12. öld. Aldursgreining į kömbunum ķ t.d. Björgvin og Žrįndheimi ķ Noregi var ein af mörgum įstęšunum til žess aš ég dró tilgįtu Siguršar Žórarinssonar um eyšingu allrar byggšar ķ Žjórsįrdal ķ gosinu ķ Heklu įriš 1104 ķ efa. En sś meinloka, aš halda aš  Žjórsįrdalur hafi fariš ķ eyšiš įriš 1104 er harla lķfseig. Jafnvel eftir aš ašrir fornleifafręšingar en ég hafa reynt aš gera žį skošun aš sinni eigin, er enn veriš aš kenna börnum vitleysuna ķ skólum landsins og ljśga žessu aš feršamönnum (sjį hér). Ašrir kambar en Žjórsįrdalskambarnir, meš depilhringaskreyti, en eitthvaš eldri, eru einnig varšveittir į Žjóšminjasafni Ķslands, en ég į vķst ekki tiltękar myndir af žeim.

Prjónn Steinastadir

Ljósmynd og teikning Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson  

Nįl śr bronsi, rśmlega 6 sm löng, meš hnattlaga haus śr bronsi sem fannst viš rśstina į Steinastöšum ķ Žjórsįrdal įriš 1960 (skrįš ķ ašfangabękur Žjms. sem 1960:42). Svipašar nįlar en fķngeršari og śr silfri eša gulli teljast venjulega til 10. og 11. aldar.

Prjónn 2 sh

 Ljósmynd V.Ö.V. 1988

Hringprjónn (dįlkur), Žjms. 5252, frį Hróarsstöšum ķ S-Žingeyjarsżslu. Prjónninn er ašeins 6,2 sm langur og er śr bronsi. Prjónninn, sem er meš 6 depilhringi į haus og 3 į prjóninum,fannst eins og svo margt į Ķslandi ķ uppblęstri. Fyrir mörgum įrum teiknaši ég og ljósmyndaši alla dįlka sem fundust höfšu į Ķslandi og sendi Thomas Fanning, sem var ķrskur fornleifafręšingur (einnig prestur/munkur) og , sem ķ įrarašir hafši rannsakaš hringprjóna į Ķrlandi og annars stašar. Ég kynntist Fanning lķtillega ķ Danmörku. Žvķ mišur dó Thomas Fanning um aldur fram og ég fékk aldrei neinar aldursgreiningar frį honum. Įriš 1994 kom hins vegar śt verk hans Viking Age Ringed Pins from Dublin. Samkvęmt tegundafręši hringprjóna ķ žeirri bók, sem byggši į rannsókn Fannings į fjölda hringprjóna sem fundust viš fornleifarannsóknir ķ Dublin į 7. įratug 20. aldar, viršist žessi prjónn į grundvelli annarra įreišanlegra aldursgreininga vera frį 11. öld. Žessi tegund telst til Polyhedral headed ringed pins. Sķšar veršur hér fariš betur inn į hringprjónana sem varšveittir eru ķ Žjóšminjasafni Ķslands. Žeir eru ķ dag eru sżndir ķ stķlfręšilegri og tķmatalslegri belg og bišu sem sżnir vęntanlega aš žekking starfsmanna į žessum gripum hefur ekki aukist sķšan aš Kristjįn Eldjįrn ritaši sitt įgęta rit Kuml og Haugfé ķ heišnum siš į Ķslandi 

329
Hringur

Beinhólkur (Žjms. 329) sem fannst įriš 1866 ķ dys viš Rangį eystri. Į hólknum eru ristar (krotašar, svo notuš séu orš Eldjįrns) myndir af tveimur hjörtum (eša hreindżrum) ķ frekar Vest-norręnum stķl. Hirtirnir bķta lauf af stķlgeršu tré (lķfsins tré/arbor vitae). Hirtir sem er mjög kristiš (einnig gyšinglegt: Zvi) tįkn sem tįknar hreinleika eša sįl. Svo eru į hólkinum fjórir depilhringir. Menn hafa sökum skreytisins og fundastašarins tališ sér trś um aš hringur žessi hafi tilheyrt Hirti bróšur Gunnars į Hlķšarenda. Stķlfręšilega getur žaš ekki stašist. Bergsteinn heitinn Gizurarson brunamįlastjóri fór įrin 1996 og  2000 į skeiš ķ hugmyndafluginu ķ žremur įhugaveršum greinum ķ Lesbók Morgunblašsins žegar hann skrifaši um žennan grip. Tengdi hann hólkinn vķtt og breitt um steppur Asķu (sjį enn fremur hér). Ekki tel ég įstęšu til aš rengja hugmyndir Bergsteins, en mašur velur hverju mašur trśir.  

Nįlhśs Stöng 1983:25 Copyright VÖV

Ljósmynd Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson 1995

Nįlhśs śr bronsi sem fannst į Stöng ķ Žjórsįrdal įriš 1983 (Stöng 1983:25). Nįlhśsiš (sjį meira hér), sem er ašeins 4,5 sm aš leng fanns nešst ķ gólfi skįlarśstarinnar sem er undir žeim skįla sem menn geta enn skošaš į Stöng ķ Žjórsįrdal. Nįlhśsiš er įlitiš vera af aust-norręnni gerš. Nįlhśsiš er frį 11. öld. . 

Bjalla 2 
Ljósm. Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson 1989.
Batey bjalla 2

Bjalla śr bronsi, 2,5 sm, aš hęš meš depilhringum (Žjms. 1198). Fundin ķ kumlateig į Brś ķ Biskupstungum (Kumlateigur 29, skv. kumlatali Kristjįns Eldjįrn ķ Kumli og Haugfé,1956, bls. 62-3). Bjallan og annaš haugfé fannst fyrir 1880 af 10 įra stślku og föšur hennar. Kristjįn Eldjįrn taldi vķst, aš žar sem steinasörvi (perlur) og bjalla hafi fundist į sama staš og vopn og verjur, aš žarna hafi veriš a.m.k. tvö kuml, karls og konu. Kristjįn Eldjįrn gekk ekki meš perlur (sörvitölur) svo vitaš sé, en žaš geršu hins vegar forfešur hans. Ekki getur žvķ talist ólķklegt, aš fundurinn sér śr kumli eins karls. Tvęr ašrar bjöllur svipašar hafa fundist į Ķslandi, ein ķ kumli karls, hin śr kumli konu. Svipuš bjalla, sem fannst sem lausafundur į Freswick Links į Caithness į Skotlandi, er sżnd hér til samanburšar (sjį enn fremur hér).


Fortķšarsyndir į 150 įra afmęlinu

Tżndur hlutur er ekki alltaf glatašur
 

Nżveriš var hér į blogginu greint frį žvķ hvernig Žjóšminjasafniš vill koma skikki į varšveislumįl sķn og afhendingu fornleifa sem finnast viš fornleifarannsóknir til safnsins (sjį hér og hér). Kannski var lķka kominn tķmi til žess į 150 įra afmęli safnsins? Sumir telja hins vegar aš Žjóšminjasafniš sé aš fara inn į starfssviš nżrrar stofnunar, Minjastofnunar Ķslands, en ekki ętla ég aš dęma um žaš.

Ķ sambandi viš tillögur aš drögum aš nżjum reglum sem Žjóšminjasafniš vinnur aš um afhendingu gripa til safnsins hafši ég samband viš Žjóšminjavörš meš skošanir mķnar. Žjóšminjasafniš leitaši til fornleifafręšinga um tillögur. En um leiš og ég gaf įlit baš ég einnig um skżringar į žvķ hvaš varš um forngripi śr jįrni sem fundust viš rannsóknir į Stöng ķ Žjórsįrdal sem afhentir voru Žjóšminjasafni Ķslands til forvörslu įriš 1984. Sjį enn fremur hér.

Ég hef margoft bent į, aš hvarf gripa og sżna er stašreynd į Žjóšminjasafni Ķslands (sjį t.d. hér), og vķst er aš žar į bę vilja menn sem minnst ręša um žaš mįl. Sérstaklega nś į 150 įra afmęlinu. Safn sem glatar og tżnir einhverju er vitaskuld ekki gott safn. Söfn eiga aš varšveita. Žaš liggur ķ oršinu. Lilja Įrnadóttir safnvöršur, sem tżnt hefur sżni sem hśn sjįlf lét taka viš mikilvęga rannsókn į varšveisluskilyršum silfurs į Ķslandi, vill ekki einu sinni svara fyrirspurnum um žaš hvaš varš um sżniš. Žvķ verš ég vķst aš bišja Menntamįlarįšuneyti um aš sękja svör fyrir mig. Hver veit, kannski žarf rannsóknarlögregluna ķ mįliš?

Stöng 1984
Frį rannsóknum į Stöng ķ įgśstmįnuši 1984. Žį var fór fram mjög vönduš rannsókn fyrir fjįrveitingu śr Žjóšhįtķšarsjóši, en Žjóšminjasafniš eyšilagši rannsóknarnišurstöšur. Safninu var ekki treystandi. Nś vilja menn hvorki ręša um fyrri tķma vanda né višurkenna hann.
 

Alls fundust 50 gripir viš tveggja vikna rannsókn į Stöng ķ Žjórsįrdal sem fór fram 11. įgśst til  og meš 2. september 1984. 33 gripanna voru śr jįrni. Įriš 1993, er ég hóf störf į Žjóšminjasafni Ķslands, uppgötvaši ég mér til mikils hryllings aš jįrngripirnir sem fundust į Stöng įriš 1984 lįgu allir undir skemmdum. Ég fann ašeins ryšguš brot og jįrnryk ķ kössunum. Kristķn Siguršardóttir, nśverandi yfirmašur Minjastofnunar Ķslands (einnig kallaš pólska spilavķtiš), sem ber įbyrgš į žvķ aš svo kölluš Žorlįksbśš hefur veriš reist ķ Skįlholti og sem ętlar sér aš fara aš reisa sušręna villu ofan į órannsökušum rśstum į Stöng ķ Žjórsįrdal, hafši ekki gert neitt viš forngripina. Įriš 1984 var hśn forvöršur į Žjóšminjasafni Ķslands og tók aš sér aš forverja gripina 50 sem fundust.

40-1984 Stöng

Hnķfur žessi meš leifum af tréskafti fannst žann 22.8. 1984 ķ svęši SC, ķ torfvegg skįlans sem er undir rśstinni sem nś liggur undir skemmdum vegna ašgeršaleysis Žjóšminjasafns, Fornleifaverndar Rķkisins og Minjastofnunar Ķslands sķšan 1996. Hvernig ętli  fundur Stöng84:40 lķti śt ķ dag? Ljósmynd Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson 1984.

Śr skżrslu 1984

Teikningar af forngripum ķ rannsóknarskżrslu frį 1984. Teikn. Vilhjįlmur Örn Vilhjįlmsson 1984.

Fyrir rannsóknarskżrslu fyrir rannsóknina, sem ég sendi žjóšminjasafninu, hafši ég teiknaš og ljósmyndaš suma jįrngripina og eru žaš einu heimildirnar, fyrir utan fundarstaš og męlingu į žeim og lżsingu, sem til eru ķ dag um žį fornmuni sem lįtnir voru grotna nišur į Žjóšminjasafni Ķslands. Ekki teiknaši ég alla gripi eša ljósmyndaši. Žį var mašur ekki meš stafręnar myndavélar eša skanna og mašur nżtti tķmann frį žvķ aš mašur lauk rannsókninni žar til mašur fór af landi brott til nįms mjög vel og teiknaši žaš sem mašur gat og ljósmyndaši. Forverširnir og Žjóšminjasafniš stóšu hins vegar ekki viš skyldur sķnar. En rannsóknarleyfiš fyrir rannsókninni į Stöng hafši Žjóšminjavöršur gefiš og žar meš skyldaš rannsakendur til aš afhenda forngripi aš rannsókn lokinni.(žetta var fyrir daga fornleifanefndar) og skuldbatt safniš sig til aš forverja gripina.

Ég hef bešiš Žjóšminjavörš um skżringar į žessu, en hśn svarar engu um žetta mįl. Hśn trśir nefnilega į hugskeyti, žvķ žegar ég minnti hana um daginn į erindiš, žį segist hśn hafa fengiš hugskeyti, en hśn svaraši samt ekki spurningum. Ég sendi reyndar ekki hugskeyti, mér aš vitandi, og hef ekki móttakara fyrir slķkar sendingar frį öšrum. Reyniš ekki einu sinni. Veffangiš er öruggara vilhjalmur@mailme.dk

Ég hef einnig bešiš Žjóšminjavörš um aš leita skżringa hjį Kristķnu Siguršardóttur į žvķ sem hśn var aš gera įriš 1984. Skżringar hef ég enn ekki fengiš. Biš ég hér meš opinberlega forstöšumanns Minjastofnunar Ķslands aš skżra af hverju hśn lét forngripi frį Stöng ķ Žjórsįrdal grotna nišur og eyšileggjast įriš 1984. Ętlar hśn aš sżna feršamönnum žetta afrek sitt ķ 700.000.000 kr. yfirbyggingu į Stöng sem hśn ętlar aš reisa yfir frekjulega valdnķšslu sķna įn žess aš hafa nokkra samvinnu viš žann fornleifafręšing sem rannsakaš hefur į Stöng ķ Žjórsįrdal? Žaš held ég. Žvķ hann hefur ekkert heyrt.

150 įra
"Tżndur hlutur er ekki alltaf glatašur" (Žór Magnśsson 1988)

Gyšingar ķ hverju hśsi

BenThors

 

Įriš 2004 birtist tķmaritsgrein eftir mig sem bar heitiš Iceland, the Jews, and Anti-Semitism, 1625-2004. Greinin innihélt stutta og hrašlesna sögu gyšinga į Ķslandi. Žar kom margt fram sem ekki hafši veriš vitaš eša birt įšur, og annaš var leišrétt. 

Fyrir śtgįfu žessarar greinar hafši kaflinn um gyšinga ķ Ķslandssögunni (hans Žórs Whitehead) mest fjallaš um aš Framsóknarmenn hafi veriš verri viš gyšingana en Sjįlfstęšismenn - og žaš er nś alls ekkert vķst. Grein mķn var langt frį žvķ aš vera tęmandi ritgjörš og ķ henni voru reyndar nokkrar smįvęgilegar villur. Greinin hefur einnig fengiš gķfurlega lesningu į vefsķšu, žar sem hśn var einnig gefin śt. Hśn kom sķšar śt ķ bók. Upphaflega kom hśn reyndar śt į dönsku ķ styttri gerš ķ įrsriti sögufélags danskra gyšinga Rambam sem ég ritstżrši um tķma.

 

Gyšingahatur į Ķslandi 

Gyšingažjóšin er svo forn, aš hśn telst til fornleifa, og žess vegna er viš hęfi aš skrifa um hana hér. Einnig žess vegan ętti fyrir löngu aš vera bśiš aš friša hana.

En öfgamenn į öllum "vęngjum" vilja einatt eyšileggja žaš sem gamalt er, til aš skapa žaš sem žeir kalla į öllum tungumįlum "Dögun". Žeir vilja byrja meš "hreint borš" og "frį grunni" (žeir eru fundamentalistar og róttękir), og hvaš er žį verra en gamalt, gagnrżniš og gyšingar. Gyšingar hafa žvķ meš fornleifum, trśarbrögšum og öšru veriš byltingarmönnum žyrnir ķ augum. Jafnvel Karl Marx hataši gyšinginn ķ sjįlfum sér. Gyšingažjóšin hefur veriš svo lengi til, aš sumir vilja ólmir śtrżma henni og rétti hennar til aš vera til. Žaš mun aldrei takast. Sanniš til. 

Į Ķslandi hafa gyšingar alltaf veriš svo fįir, aš ekki fara sögur af skipulögšum gyšingaofsóknum - ja fyrir utan aš gyšingar į Ķslandi hafa upplifaš aš bķlar žeirra voru eyšilagšir žegar strķš var ķ Mišausturlöndum. Žeir žurfa aš horfa upp į aš sjśklegur gyšingahatari fęr aš spreša galli sķnu į Moggablogginu. Mašur nokkur, Arnold Eisen, gyšingur frį Bandarķkjunum, gekk fyrir nokkrum įrum meš kippah, kollhśfu gyšinga ķ Reykjavķk, og lenti ķ hremmingum. Hann skrifaši um žaš vefgrein ķ Ķsrael sem Morgunblašiš greindi frį: 

Skömmu sķšar rįkust Eisen og kęrasta hans į hóp skólabarna į aldrinum 12-15 įra sem voru ķ skošunarferš lķkt og žau. "Ég stöšvaši bifreišina og fór śt til žess aš taka mynd og sį einn drengjanna grķpa um öxl félaga sķns til žess aš nį athygli hans og benda į höfuš sér og sķšan į mig, segjandi eitthvaš um kollhśfu gyšinga sem ég var meš į höfšinu. Og žį var įhugi félagans vakinn, hann smellti saman hęlunum og gerši Heil Hitlers-kvešju. Margir af krökkunum fóru aš hlęja,"  Sjį hér .

Gyšingahatur į Ķslandi er žvķ mišur stašreynd og žaš eykst fremur en hitt. Ég fletti ašeins veraldarvefnum įriš 2006 og į einni kvöldstund safnaši ég žessu saman. Žar er mešal annars aš finna athugasemd einhvers Rśnars Žórs, sem vildi segja ofangreindum Eisen til syndanna.

Į sķšustu öld voru lķka til nasistagerpi į Ķslandi. Žeir žrömmušu um og leitušu meira aš segja aš gyšingum til aš hatast śt ķ. Žeir fundu vitanlega fįa, žar sem afi Gušmundar Steingrķmssonar hafši meš öšrum fķnum herrum lokaš į gyšinga til Ķslands. En ķ stašinn geršur žeir Thors-fjölskylduna aš gyšingaķgildi og köllušu Ólaf Thors hįęruveršugan rabbķ. Žótt žeir fyndu fįa af ęttbįlki Abrahams, žį fundu žeir margir hverjir sķšar feit embętti žegar žeir žroskušust til höfušsins. Einn varš t.d. lögreglustjóri og annar bankastjóri enda sagšist hann vera hagfręšingur žótt hann hefši aldrei lokiš prófi ķ žeirri grein, žótt žaš standi į heimasķšu Alžingis, žar sem hann lét einnig taka til sķn.

Į mešan sat t.d. mikiš menntašur mašur ķ gömlu hśsi į Grettisgötunni. Hann var frį Žżskalandi, žašan sem hann neyddist til aš flżja til Ķslands um žęr mundir sem bankastjórinn fyrrnefndur var aš lęra nasistahagfręši viš hįskóla ķ Kiel. Įšur en Ottó kom til Ķslands hafši hann setiš ķ fangabśšunum Buchenwald meš bróšur sķnum, sem var myrtur žar įriš 1938. Hinn hįmenntaši gyšingur Ottó Arnaldur Magnśsson žurfti hins vegar aš hafa ofan fjölskyldu sinni meš einkakennslu ķ mįlum og raungreinum sem og śtgįfu į lausnarheftum į stęršfręšibókum skólanna. Hann var kęršur til lögreglu fyrir śtgįfu žessara hefta. Ķ Hįskóla Ķslands komu menn ķ veg fyrir aš hann fengi vinnu viš žann skóla.

Otto Weg 1963
Dr. Ottó Arnaldur Magnśsson (Otto Weg) fékk aldrei vinnu viš sitt hęfi į Ķslandi. Žessi yndislegi og dagfarsprśši mašur, sem ég kynntist sem barn og unglingur (hann var vinur föšur mķns) varš fyrir baršinu į ķslensku gyšingahatri.

 

Brennimerktir sem gyšingar

En einn helsti žįttur sögu gyšinga į Ķslandi er aš hśn er uppfull af mönnum sem ekki voru gyšingar. Ķslendingar hafa stundaš "Jew branding", žeir hafa brennimerkt menn sem gyšinga eša tališ žį vera žaš, ef žeir voru hiš minnsta dökkir į brśn eša brį, meš hrokkiš hįr, stórt nef eša rķkir. Žess vegna fengu t.d. Thorsararnir stimpilinn.

Menn sem lesa žessa grein mķna taka lķklega eftir žvķ, aš ég nefni ekki į nafn fjölda manna sem Ķslendingar hafa venjulega įlyktaš aš vęru gyšingar eša gyšingaęttum. Žaš var heldur ekki ętlun mķn meš greininni aš gera tęmandi śttekt af ęttum meš gyšingablóš ķ ęšum sér. En žeir sem sumir menn söknušu voru reyndar ekki gyšingar, eša af gyšingaęttum. Róbert Abraham Ottósson söngmįlastjóri Žjóškirkjunnar var tęknilega séš ekki gyšingur og hafi ętt hans ekki veriš žaš sķšan į 19 öld, en Hitler hefši nś lķklega ekki veriš į sama mįli. Ég skrifa hins vegar ekki um ķslenska gyšinga śt frį sjónarhorni Hitlers og Nürnberglaganna.

Frį lokum 19. aldar og fram į 21. öld hefur hins vegar boriš mikiš į žvķ aš żmsir ķslenskir fręšažulir hafi žóst vita aš önnur hvor dönsk ętt į Ķslandi vęri komin af gyšingum.  Svo er einfaldlega ekki. Sumir geršu žetta af hatri ķ garš danskra kaupmanna, en ašrir, eins og Pétur Pétursson žulur, af miklum įhuga ķ garš gyšinga. Pétur var žaš sem skilgreinist sem fķlósemķt, og vildi žess vegna, aš žvķ er ég held, hafa sem flesta gyšinga į Ķslandi.

***

Lķklega vegna žess aš grein mķn um gyšinga į vefnum hefur mikiš veriš lesinn um heim allan og hefur jafnvel veriš stoliš śr henni įn žess aš menn geti heimilda, aš menn eru enn aš hafa samband viš mig um meintan gyšinglegan uppruna sinn, eins og aš ég sé einhver Judenexperte, en žaš kallaši mašur sérfręšinga Sicherheitsdienst og Gestapo ķ gyšingum. Ég veiti ekki slķka "ęttfręši"žjónustu.

Landsfręgir menn hafa ķ tveimur tilvikum haft samband viš mig til aš fį žaš į hreint, svona eitt skipti fyrir öll, hvort įkvešinn forfašir žeirra hafi veriš gyšingur. Svo var örugglega ekki. Ég held frekast aš žeim hafi žótt žaš leitt en veriš létt.

Hér skulu sagšar nokkrar sögur aš röngum ęttfęrslum, illgjörnum sem og frekar saklausum eins og žeirri fyrstu:

Julius Thornberg

 

Dóttir fišlusnillingsins

Nżlega hafši samband mig kona sem var aš rannsaka ętt eina į Ķslandi. Taldi konan žaš mögulegt, aš danskur mašur, Julius Thornberg, tónlistamašur og gleymdur fišlusnillingur, hafi įtt dóttur meš ķslenskri konur eftir stutt ęvintżri ķ byrjun 20 aldar. Meš tiltölulega einföldum ašferšum heima ķ stofu minni fann ég aš mašurinn var af sęnskum ęttum og aš ķ honum rann ekkert gyšingablóš sem hafši veriš bókfest. Annaš kom einnig śt śr stuttri leit minni. Mašurinn hafši veriš giftur pķanóleikara frį Noregi, žegar hann įtti ķ žessu sambandi viš saklausa stślku frį Ķslandi. Mašur žessi var m.a. konsertmeistari ķ Amsterdam og fišluleikari viš stórar hljómsveitir ķ Varsjį, og skömmu eftir aš óskilgetna dóttirin fęddist fluttist hann til Berlķnar en var miklu sķšar konsertmeistari ķ Kaupmannahöfn. Dóttir hans vann į Rķkisśtvarpinu į Skślagötunni, žegar ég var žar sendisveinn į sķnum tķma. Er žetta ekki stórmerkileg fjölskyldusaga, svo ekki žurfi aš blanda ķ hana gyšingakreddu?

Mér er eiginlega mest hugsaš til afkomenda žessa fišlara. Hvaš geršist t.d. ef žeir vęru brennandi ķ hatri sķnu į Ķsrael? Žau geršu kannski žaš sama og mašur nokkur ęttašur frį Skagaströnd, sem fyrir mörgum įrum svķnaši Ķsraelsrķki til ķ röksemdafęrslu sinni fyrir sakleysi Ešvald Heitins Hinrikssonar gyšingamoršingja žegar śt kom eistnesk skżrsla sem endanlega stašfesti glępi Ešvald. Žannig rök taldi Baldvin Berndsen  sig get komiš meš žvķ hann upplżsti aš hann vęri kominn af gyšingi sem settist aš į Skagaströnd (sjį hér) En Baldvin Berndsen hefur lķklegast ekki lesiš ęviminningar forföšur sķns, Fritz Berndsens. Hann segir frį uppruna sķnum ķ ęvisögunni og hvernig hann hafši ungur veriš shabbesgoy hjį gyšingum ķ Kaupmannahöfn og fengiš fyrir žaš te og sykurbrauš. Sjį svar mitt til Baldvins Berndsen ķ grein ķ DV. Hvaš er svo shabbesgoy? Žaš getiš žiš lesiš um ķ grein minni ķ DV.

J Thornberg

Julius Thornberg var vitanlega snoppufrķšur karl, en ekki var hann gyšingur fyrir 5 aura

 

Tierney og Harmitage

Góšur vinur minn, hörkuklįr ķslenskur sagnfręšingur, sem er mikill įhugamašur um sögu gyšinga og ętti fyrir löngu aš vera bśinn aš gangast undir gyšingdóm og hnķfinn, hafši fyrir nokkrum įrum sķšan samband viš mig og taldi sig hafa fundiš „nżja gyšinga" į Ķslandi. Žaš voru fatakaupmennirnir William Tierney og mįgur hans John Harmitage, og vildi hann vita hvaš ég héldi um žessa uppgötvun sķna. Mér žótti nś ķ fljótu bragši nafniš Tierney hljóma mjög kunnuglega og žó ég žekkti ekki ķ fljótu bragši nafniš Harmitage er nafniš Hermitage ekki óžekkt į Bretlandseyjum. Lķtil athugun leiddi ķ ljós aš žessir menn voru baptistar frį Leith į Skotlandi og var Tierney,outfitterķ Bernards Street 49 ķ Leith, aš sögn ęttašur frį Frakklandi. Sögufélag gyšinga į Skotlandi kannašist ekkert viš neina gyšinga meš žessi ęttarnöfn į Skotlandi, enda var Tierney baptisti.

Kleerkoper

En hvaš kom til aš vinur minn sagnfręšingurinn og ašrir héldu aš Tierney og Harmitage vęru af ęttbįlki Salómons. Jś, sjįiš nś til. Ritstjóri Žjóšólfs, Jón Ólafsson Alžingismašur, fékk lesendabréf, sem mér sżnist į stķlnum aš gęti veriš skrifaš af honum sjįlfum. Žetta „bréf" og svariš, sem žiš getiš lesiš hér fyrir nešan, birtist ķ Žjóšólfi žann 22. įgśst 1882. Jón ritstjóri taldi sig vita hvers kyns žeir vęru žeir menn sem seldu notuš föt į Ķslandi og taldi öruggt aš ef kólera og bólan kęmi aftur vęri žaš meš gyšingum sem seldu gamla larfa.

Pest bola mislingar

Nś voru žessi „gyšingar" bara baptistar frį hafnarbęnum Leith, en meira en 120 įrum sķšar žótti mönnum įstęša til aš taka ęttfręši ķslensks gyšingahatara trśanlega. Skrķtiš?

 

Obenhaupt

Alberts žįttur Obenhaupts

Žrįtt fyrir aš ég nefni alls ekki kaupmanninn Albert Obenhaupt į nafn ķ greininni minni vķšlesnu og margstolnu, fę ég enn fyrirspurnir um uppruna hans meš skķrskotun til žess aš menn haldi hann vera gyšing. Nś sķšast frį manni sem skrifar sögu hestaśtflutnings į Ķslandi. Obenhaupt mun hafa flutt śt gęšing til Danmerkur įriš 1907 en tekiš hann meš sér til baka įri sķšar, sem var aušvitaš kolólöglegt.

Menn telja hann almennt gyšing og kemur žaš til vegna žess aš Vilhjįlmur Finsen, einn stofnenda Morgunblašsins og sķšar sendiherra, sem į Morgunblašsįrum sķnum lķkaši greinileg ekki viš gyšinga, skrifaši um Obenhaupt ķ ęvisögu sinni Alltaf į heimleiš (1953). Finsen sagši hann vera gyšing og „žaš ekki af betri endanum" og hélt įfram; „Obenhaupt fór vitanlega aš versla; „kaufen und verkaufen" (kaupa og selja) er orštak gyšinga, hvar sem žeir eru į hnettinum. Hann flutti meš sér sżnishorn af allskonar varningi, leigši stóra ķbśš [Finsen meinar vęntanlega aš hann hafi tekiš ķbśšina į leigu] ķ Thomsenshśsi, žar sem sķšar var Hótel Hekla, og barst mikiš į. Hann drakk nęr ekkert sjįlfur, en hann veitti meir en almennt geršist ķ Reykjavķk žį. Žegar kaupmenn komu aš skoša sżnishornin, var žeim ęvinlega bošiš inn ķ stofu og flaskan žį dregin upp. Svo var fariš aš tala um „Businessinn".

Menn hafa sķšan įfram haldiš žvķ fram, aš Albert Obenhaupt vęri gyšingur og gekk reyndar um žverbak žegar blašamašurinn Jónķna Leósdóttir, eiginkona Jóhönnu Siguršardóttur, gerši žaš opinskįtt aš hann hefši heitiš Obenhautt ķ grein ķ Helgarpóstinum įriš 1987. Jónķna hafši eftir Hannesi Johnson, syni Ólafs Johnson, sem keypti hśs af Obenhaupt, aš Obenhaupt hefši alls ekki veriš Žjóšverji heldur rśssneskur gyšingur. Žaš er rugl eins og allt annaš um žennan įgęta mann. Hann var ekki gyšingur eša af gyšingaęttum frekar en Bryndķs Schram, sem gekk fyrir aš vera žaš ķ Washington hér um įriš, er hśn var sendiherrafrś.

Albert Conrad Frederik Obenhaupt fęddist ķ Kaupmannahöfn žann 17.7. 1886 og žar var hann skķršur. Hann var sonur verslunarmannsins Ludvigs Martin Heinrich Obenhaupts sem fęddist ķ Hamborg įriš 1856. Móšir Alberts var Johanna Marie Sophia fędd Segeberg. Albert var žvķ Dani af žżskum ęttum og alls ekki gyšingur. Sonur hans einn dó į Ķslandi og annar sonur Wolfgang Wilhelm var fermdur ķ Dómkirkjunni. Eftir 1930 var Albert Obenhaupt fluttur til Hamborgar, žar sem hann bjó og er skrįšur meš śtflutningsfyrirtęki (Export) firma fram til 1937, sķšast į Pumpen 6, sem er fręg skrifstofubygging sem kölluš er Chilehaus og stendur enn.

Villa Frida
Draugahśsiš ķ Žingholtunum

Albert Obenhaupt var mašurinn sem reisti Villa Frida viš Žingholtstręti 29 A., žar sem Borgarbókasafniš var einu sinni til hśsa. Ķ hśsinu, sem fékk nafn konu hans, Fridu (sem var fędd Berger), bjó Obenhaupt aldrei svo heita megi. Nżr eigandi, Ólafur Johnson kallaši hśsiš Esjuberg. Obenhaupt reisti nokkur önnur merk hśs į Ķslandsįrum sķnum.

Miklu sķšar var Esjuberg, eins og kunnugt er, selt norska mįlarameistaranum og fjįróreišumanninum Odd Nerdrum. Hśsiš hlaut svo žau ömurlegu örlög aš lenda ķ lošnum höndunum į afkomenda dansks rennismišs. Hśn heitir Gyša Wernersdóttir (Sųrensen/ rest assured, no Jews in that family) og var um tķma kennd viš Milestone. Nś er bśiš aš framkvęma skemmdaverk į žessu fallega hśsi "gyšingsins" vegna ömurlegrar "fagurfręši" hins grįšuga nżrżka lišs į Ķslandi. 

Lengi vel hékk uppi mynd af Obenhaupt ķ stigagangi ķ Borgarbókasafninu. Mér virtist hann vera lķtill, jafnvel dvergvaxinn, og dökkur į brśn og brį. Menn hafa lķklega įlyktaš sem svo aš žar sem hann var dökkleitur žį hafi hann veriš gyšingur. Er ­žaš er nokkuš fordómafull ašferš til aš įlykta um gyšinglegan uppruna fólks, ekki ósvipuš žeirri ašferš sem Ungverjar notušu į sķnum tķma. Žeir töldu alla sem raušhęršir voru (og eru) vera gyšinga. Ķ Portśgal foršum žótti vķst, aš fyrir utan aš borša ekki svķnakjöt vęru gyšingar, sem leyndust fyrir rannsóknarréttinum, ljósari en ašrir į hśš. Vilhjįlmur Finsen taldi vķst aš Obenhaupt auglżsti ekki ķ Morgunblašinu žar sem hann var gyšingur. Žaš var lķka lygi.

Pétur Pétursson heitinn žulur, og mikill įhugamašur um gyšinga į jįkvęšan hįtt, skrifaši um Obenhaupt fyrir nokkrum įrum og hefur lķklega lķka veriš meš til aš festa žessa farandsögu Finsens um Obenhaupt sem gyšing.

starofdavid

Frķmśrarahśs varš aš hśsi "gyšings"

Ķsraelsmašur einn hafši eitt sinn samband viš Icelandic Review. Hann hafši veriš į Ķslandi įsamt komu sinni og ritaši: Me and my wife spent two and a half weeks in Iceland in July 2007 and had a great time. I just wanted to ask a small question regarding the photo attached. It was taken in Hafnarstraeti or Austurstraeti in downtown Reykjavķk. Since you don't have a synagogue in Reykjavķk, do you know the story behind the “Star of David” on that building?

Rannsóknarblašamašur Iceland Review rannsakaši mįliš og svaraši:

According to Snorri Freyr Hilmarsson, who is on the board of the House Preservation Society Torfusamtökin, the Star of David is on that building on Austurstraeti 9 (which currently houses the nightclub Rex) because it used to be a store owned by merchant Egill Jacobsen, who came from a Danish-Jewish family.

Egill Jacobsen Egill Jacobsen stórkaupmašur

Egill Jacobsen, sem kom til Ķslands įriš 1902 og dó žar af slysförum įriš 1926. Hann var vissulega ekki af gyšingaęttum, en hann var mikill kaupmašur ķ Reykjavķk. Jacobsen er mjög algengt ęttarnafn ķ Danmörku, en ekki į mešal gyšinga. Stjarnan sem į hśsinu er komin til af žvķ aš į efri hęš hśssins var lengi vel Frķmśrarasamkomusalur og Egill Jakobsen var einn af stofnendum žeirrar reglu į Ķslandi. Frķmśrar hafa lengi ķmyndaš sér, aš žeir vęru eins konar musterisriddarar og žar meš verndarar musteris Salómons. Žess vegna hafa sumar deildir žeirra löngum notaš Davķšsstjörnuna, Magen David, sem tįkn. Lķkt og sirkil og hornamįl og mśrskeiš. Synir Egils voru žeir Ślfar og Haukur og žóttu žeir nefstórir og dökkir, ja jafnvel "gyšinglegir", en žeir sóttu žaš ķ mśttu sķna Soffķu Sigrķši sem var upphaflega Helgadóttir, snikkara ķ Žingholtsstręti. Hśn rak verslun Egils Jacobsen įfram eftir lįt manns sķns meš miklum myndarbrag žangaš til hśn dó įriš 1973. Hśn var mikil sjįlfstęšiskona og ķ stjórn Hvatar til margra įra, og žaš gerir ekki fólk aš gyšingum heldur. Ég man vel eftir henni ķ versluninni žegar ég var barn, mjög kringluleitri broshżrri konu - frį Ķslandi. Synir hennar og Egils, Ślfar og Haukur voru brśnir į brį og meš feita putta og stórt nef. En žaš voru sko ķslensk erfšaeinkenni.

Hvaš varšar fréttina į vefsķšu Iceland Review og upplżsingu starfskrafts Torfusamtakanna um hśsiš ķ Austurstręti 9, er ég fyrir löngu bśinn aš leišrétta hana viš blašamann Iceland Review, sem ekkert gerši. Hśn móšgašist einna helst. Lygin er nefnilega lygilega oft góš frétt į Ķslandi.

Lokaorš

Ķslendingar hér įšur fyrr og fordómar, žar var vķst óašskiljanleg eining. Śtlendingahręšsla og afdalahįttur varš til žess aš flestir Ķslendingar kynntust lķtiš ef nokkuš žeim śtlendingsgreyjum sem komu til landsins til aš freista gęfunnar. Ef eitthvaš var, hófust samskiptin vegna öfundar ķ garš sumra žeirra. En voru menn aš hafa fyrir žvķ aš spyrja žį um žeirra hagi og fjölskyldutengsl? Nei, Ķslendingar höfšu eingöngu įhuga sķnum eigin, fallegu og frįbęru ęttum. Svo var žaš lengi, og er kannski enn.

Śtlendir menn voru oft stimplašir sem žaš versta af öllu, ž.e. gyšingar. Stimpillinn žjónaši nefnilega tilgangi. Ef menn voru stimplašur sem sjįlfur óvinurinn, hluti af žeirri žjóš illmenna sem Passķusįlmarnir hafa um langan aldur kennt Ķslendingum aš hata, žį hafši mašur gott verkfęri til aš gera keppinaut ķ višskiptum, išn eša mennt erfitt fyrir. Mašur kallaši hann bara jśša, įsakaši hann um aš bera pest og kóleru til Ķslands og vera til vandręša. Mašur var tilbśinn aš senda gyšinga ķ klęr nasista.

Ég óska svo landsmönnum gleši viš lestur Passķusįlmanna ķ įr og fallegrar daušahįtķšar, žar sem žiš kossfestiš gyšing įrlega ķ heilagri slepju og kenniš gyšingum į öllum tķmum um glępinn og kalliš žaš svo trś og jafnvel mikla list.


Rosmhvalsžankar

Wallie Dürer
 

Į góšri, fróšlegri og skemmtilegri bloggsķšu Haralds Siguršssonar jaršfręšings, hefur į sķšustu dögum spunnist svolķtil umręša um fęrslu hans um rostungstennur. Margar góšar athugasemdir hafa veriš skrifašar um tönn og rengi (ž.e. reipi śr hśšum žeirra) žessa merkilega dżrs sem eitt sinn var ekki óalgengt viš strendur Ķslands.

Samar, voru lķka forfešur Ķslendinga

Žaš voru Samar (Lappar/Finnar/Hįlftröll) sem fyrstir veiddu žį rostunga og seldu rostungstönn žį sem norskir kaupmenn sigldu meš sušur ķ lönd, žar sem menn sóttust eftir žessu smķšaefni ķ staš hins dżra fķlabeins sem var dżr vara af mjög skornum skammti allt fram į 14. öld.

Ég hef sjįlfur bent į ķ fręšigrein, aš ég telji, eins og ašrir į undan mér, aš landnįmsmenn hafi aš žó nokkrum hluta komiš frį nyrstu héröšum Noregs, og aš sumir žeirra hafi veriš af samķskum uppruna (Lappar), sjį hér. Hans Christian Petersen lķffręšingur og mannfręšingur viš Syddansk Universitet, sem eitt sinn męldi elstu mannabein į Ķslandi ķ samvinnu viš mig, hefur einnig komist aš žeirri nišurstöšu, aš mešal fyrstu Ķslendinganna hafi veriš įlķka margir einstaklingar frį noršurhluta Noregs, af samķsku bergi brotnir, og žeir einstaklingar sem męlanlegir eru sem einstaklingar frį Bretlandseyjum, en sem ekki voru Norskir (norręnir) aš ętterni og lķkamlegu atgervi. 

Óttar inn hįleygski

Noršur af Hįlogalandi og Žrumu (Troms) og žar austur af hafši veriš mikiš rosmhvalaveiši fyrir tķma landnįms į Ķslandi. Žekkt er sagan af Hįleygingnum Óttari frį Lófóti, sem kom į fund Alfrešs Konungs Engil-Saxa ķ Wessex į Englandi um 890 og fęrši honum rostungstennur. Į einhverju stigi hefur rostungsveišin žar Nyršra oršiš óvęnleg og hafa menn žį hugsanlega snśiš sér til Ķslands. Óttar kannašist žó, aš žvķ er viršist, enn ekki viš Ķsland er hann greindi Alfreš mikla af Wessex, Englandskonungi frį feršum sķnum, löndum ķ noršri og rostungum.

Ķ frįsögn į engilsaxnesku, sem aš hluta til byggir į landafręši Paulusar Osoriusar frį 5. öld, aš višbęttum upplżsingum frį valdatķma Alfrešs, er sagt aš Óttar (Othere) sé sį Noršmašur sem byggi nyrst ķ sķnu landi. Svo segir m.a. um Óttar og feršir hans noršur ķ Ballarhaf, noršur ķ Varangri og austar į slóšir Finna (Sama) og Bjarma:

Bjarmarnir sögšu honum margar sögur, bęši af žeirra eigin landi og af löndum sem umhverfis lįgu, en hann vissi eigi hvaš mikiš af žvķ var satt, žar sem hann hafši ekki séš žaš meš eigin augum. Svo var sem Finnarnir og Bjarmarnir tölušu nęrri žvķ sömu tungu. Megin įstęša hans fyrir ferš sinni žangaš, fyrir utan aš kanna landiš, var vegna rostungsins [horshwęl], žar sem žeir hafa mjög gott fķlstönn ķ vķgtönnum sķnum - žeir höfšu meš sér nokkrar af žessum tönnum til konungs - og hśš žeirra er mjög góš til skips reipa. Žessi hvalur [ž.e. rostungurinn] er miklu minni en ašrir hvalir; hann er ekki lengri en sjö įlnir aš lengd. Bestu hvalveišar stunda menn ķ hans eigin landi; žeir eru fjörtķu og įtta įlna langir, žeir stęrstu fimmtķu įlna langir; og af žeim [hér į Óttar lķklegast viš rostunginn] segir hann, aš hann, viš sjötta mann, hafi drepiš sextķu į tveimur dögum. Hann var mjög rķkur mašur af žeim eignum sem rķkidómur žeirra męlist ķ, žaš er ķ villtum hjörtum. Hann hafši enn, žegar hann vitjaši konungs, sex hundruš óselda tamda hirti. Žessir hirtir eru kallašir hreindżr [hranas į fornensku]. Žau eru mikils virši fyrir Finna žvķ žeir nota žau til aš fanga hin villtu hreindżr. Hann var į mešal höfšingja ķ žessu landi, en hann įtti ekki meira en tvo tugi nautgripa, tuttugu sauši og tuttugu svķn, og žaš litla sem hann plęgši, plęgši hann meš hrossum [Žęt lytle žęt he erede erede he mid horsan]. (Žżšing Fornleifs).

Jį, hvašan skyldu fyrstu Ķslendingarnir hafa komiš, ef žeir hafa stundaš veiši į rosmhval viš Ķslandsstrendur? Hverjir kunnu fagiš? Svariš liggur ķ augum uppi. Žaš var fólk af Lappakyni. 

Sami

Ķ Króka-Refs sögu er skemmtileg lżsing į konungsgjöf sem Gręnlendingar fęršu Haraldi Haršrįša til aš męra hann og til aš freista lišveislu hans viš aš koma Ref fyrir kattarnef :

Eftir um sumariš bjó Bįršur skip sitt til Noregs og gefur Gunnar honum gjafir. Gunnar sendir Haraldi konungi žrjį gripi. Žaš var hvķtabjörn fulltķši og vandur įgęta vel. Annar gripur var tanntafl og gert meš miklum hagleik. Žrišji gripur var rostungshaus meš öllum tönnum sķnum. Hann var grafinn allur og vķša rennt ķ gulli. Tennurnar voru fastar ķ hausinum. Var žaš allt hin mesta gersemi.  

Refur, sem sest hafši aš į Gręnlandi, įtti sér óvini, žar sem hann stóš ķ óvinsęlum vatnsveituframkvęmdum (en minjar um slķkt sjįst reyndar ķ landslaginu į Gręnlandi ķ dag). Ekki tókust įform öfundismanna og andstęšinga Króka-Refs į Gręnlandi um aš drepa hann. En hann flżši frį Gręnlandi. Hann steig sķšar til metorša ķ Danmörku og fékk nafniš Sigtryggur af Sveini tjśguskeggi Danakonungi. Sagan upplżsir svo aš Sigtryggur hafi dįiš śr sótt į Sušurgöngu og sé greftrašur ķ rķku munkaklaustri śt ķ Frakklandi. Afkomandi Steins Refssonar er ķ Króka-Refs sögu sagšur hafa veriš Absalon biskup, sį er stofnaši Kaupmannahöfn. Jį, trśi hver sem vill. Ķslendingar voru aušvitaš į bak viš allt, og einhvern daginn finna Fransarar bein Refs ķ einhverju klaustrinu og allt veršur sannaš meš DNA, gerš veršur heimildamynd ķ fjórum žįttum og  mynd eftir hauskśpunni sem lķtur žannig śt:

Króka Refur
Króka-Refur kemur aš rķku klaustri śt ķ Frakklandi

 

_rvaroddur_fundinn_i_reykjavik
Örvaroddur śr Reykjavķk

Hvaš upplżsa fornleifarnar

Gamanmįll til hlišar. Ef viš lķtum svo į fornleifarnar, sem eru įžreifanlegri en Ķslendingasögur og ašrar dęgurbókmenntir fyrri tķma , žį  hefur viš rannsóknir ķ Reykjavķk mešal annars fundist örvaroddurinn hér fyrir ofan, sem er tilvalinn til aš skjóta meš og drepa stór dżr eins og rostung. Hiš klofna blaš skar yfir fleir ęšar en ef menn voru aš stinga dżriš meš spjótum śr nįvķgi, sem gat veriš mjög hęttuleg ašferš. Ég hef bent į, aš örvaroddurinn sé af gerš sem žekkt er mešal Bjarma, Kvena og Samóješa ķ Asķu, en t.d. ekki ķ Skandinavķu. Mešal veišimanna sem sumir telja aš hafi sest aš ķ Reykjavķk, hafa žvķ mjög lķklega veriš hįlftröll (Samar/Lappar), fólk sem var stutt til hnésins śr nyrstu hérušum Noregs. Menn verša einnig aš įtta sig į žvķ aš žessir frumbyggjar Skandķnavķu bjuggu og athöfnušu sig miklu sunnar en žeir gera nś, allt sušur ķ Herjedalen, og įttu ķ miklu meiri samskiptum viš Noršmenn en žeir įttu sķšar.

Buen Addja 1920 Saminn Buen Addja įriš 1920

Vandamįliš viš tilgįtur manna um veišar į rostungi viš Ķslandsstrendur og bękistöšvar žeirra ķ og viš Reykjavķk er bara aš ekki hefur fundist mikiš af af rostungsbeinum ķ t.d. Reykjavķk eša til aš mynda viš rannsóknir Bjarna Einarssonar sušur ķ Vogi ķ Höfnum, žar sem hann telur sig hafa rannsakaš skįla veišimanna (sjį um žaš hér). Vogur er ekki fjarri Rosmhvalanesi, sem nś heitir Mišnes og sem hefur gefiš Mišnesheišinni nafn sitt. Viš vitum žvķ sama og ekkert um žessar meintu veišar į rostungi viš Ķsland, sem sumir halda aš hafi veriš stundašar viš landnįm Ķslands.

Lok rostungsveiša į Gręnlandi

Nżlega hefur žvķ veriš haldiš fram, aš er framboš į fķlabeini varš meira ķ Evrópu į 14 öld hafi efnahagur žeirra hruniš og žeir hafi ķ kjölfariš, vegna žess aš žeir gįtu ekki ašlagaš sig eins og skyldi, fariš frį Gręnlandi. Žessi kenning er reyndar ekki nż og var sett fram af Else Roesdahl fyrrv. prófessor ķ Mišaldafornleifafręši viš Hįskólann ķ Įrósi, en hśn gaf śt lķtiš hefti įriš 1995, sem hśn kallaši Hvalrostand, elfenben og norboerne i Grųnland, žar sem hśn kemur inn į žetta. Ég hafši žegar er ég var stśdent rętt žetta viš hana og sagt henni frį ķslenskum heimildum.

Ein žeirra segir frį strandi skips Gręnlandsiskups viš Ķsland įriš 1266, nįnar tiltekiš viš Hķtarnes į Mżrum. Sikip var drekkhlašiš rostungstönn. Rostungstennur merktar raušum rśnum, lķklegast bśmerkjum veišimanna eša bęja į Gręnlandi, voru ķ nokkur hundruš įr aš finnast į ströndinni. Viš vitum aš žessi tannaskip frį Gręnlandi sigldu meš varning sinn til Nišaróss og erkibiskup seldi tönnina įfram ķ Björgvin til flęmskra kaupmanna. Ķ heimildum var upplżst um veršiš: Fyrir 802 kg eša 520 tennur fengust eitt sinn 12 pund og 6 solidi og ķ öšru tilviki fékkst 6 solidi turonen.argenti, en žį er lķklega įtt viš žį myntir sem kallašar voru gros tounois, fyrir 668 kg, eša um 373 tennur. Sextķu įrum sķšar var hins vegar oršiš nóg framboš į fķlstönn, og žį hefur markašurinn fyrir gręnlenska rostungstönnina vęntanlega hruniš. Skömmu sķšar yfirgįfu menn Vestribyggš, en ķ Eystribyggš tóršu žeir fram į 15. öld.

Rostungar og Ķslendingar įriš 1521 

Žaš var žvķ ekki ašeins ķ Finnmörku, viš Rosmhvalsnes eša ķ Noršursetu aš menn gįtu fundiš fyrir žetta merka dżr. Meistari Albrecht Dürer teiknaši rostungshausinn efst ķ Nišurlandaför sinni įriš 1521. Hann gerši sér sérstaka ferš til Zeelands, žvķ žar var dautt dżr sem fangaš hafši veriš ķ Hollandshafi (Noršursjó). Žetta sama įr teiknaši hann einnig furšulegar en rķkar kerlingar frį Ķslandi, sjį hér, sem gįtu žakkaš auš sķnum verslun meš fisk. En žaš var verslun sem Gręnlendingar gįtu aldrei almennilega tekiš žįtt ķ žvķ žeir misstu skip sķn og geršust fįtękir mjög eftir hruniš į tannamarkašinum į 14. öld.  

Dürer reit į mynd sķna: "Das dosig thyr von dem Ich do das haubt contrefett hab, ist gefange worden in die niderländischen See und mas XII ellen lang brabendisch mit für füssen." Įlnamįliš var žį ekki žaš sama og į Englandi į tķmum Alfrešs mikla.


Possible, but not positive

Richard the guy in the parking lot
 

Nś telja menn aš vķst sé, aš žaš hafi veriš beinagrind Rķkharšs žrišja Englandskonungs, sem menn fundu undiš bķlastęši ķ Leicester i fyrra. Fornleifur greindi frį žeim fundi ķ september ķ fyrra. Breskir fjölmišlar og heimsfjölmišlar eru ķ dag meš fréttir um krypplinginn og orkar žar margt tvķmęlis aš mķnu mati. Best žykir mér ein athugasemdin į the Guardian um aš žaš kosti  £18.50 į sólahring, aš hafa bķlinn sinn ķ stęši ķ mišborg Leicester. Ef žetta er Rķkharšur 3., žį hefur hann legiš žarna ķ 192.649 daga og žaš gera hvorki meira né minna en 3.564.006 sterlingspunda. Kannski er afslįttur fyrir krypplinga og lķklegast hefur Rķkharšur veriš meš blįa skiltiš, fyrir utan blįa blóšiš? Žaš sķšastnefnda hleypir fólki oft ókeypis inn.

En best er nś aš fara į heimasķšu hįskólans ķ Leicester og lesa um nišurstöšurnar žar. Nišurstöšur kolefnisgreininganna eru ekki eins einfaldar og fjölmišlar segja frį og vķsindamenn hįskólans, sem hafa lįtiš greina beinin į tveimur mismundandi stöšum, greina ekki rétt frį nišurstöšunni eins og į aš gera. Talningaraldurinn er t.d. ekki birtur en ašeins umreiknašur, leišréttur aldur. Žaš get ég sem fornleifafręšingur ekki notaš til neins, og verš žvķ aš draga aldursgreininguna ķ efa žangaš til aš betri fréttir fįst. Į heimasķšu hįskólans er reyndar skrifaš: This does not, of course, prove that the bones are those of Richard III. What it does is remove one possibility which could have proved that these are not Richard's remains, en žessa setningu fundu blašamenn aušvitaš ekki eša birtu, žvķ žeir žurfa aš selja blöš og sensasjónin blindar žį alltaf. Kolefnisaldursgreiningin segir sem sagt akkśrat ekki neitt neitt sem sannar aš žaš sé Rķkharšur III sem sé fundinn undir bķlastęšinu ķ Leicester.

dnaresults of whomever ever you want
 

Furšuleg birting DNA-rannsóknar

Žar aš auki er sagt ķ fjölmišlum, aš DNA rannsóknin stašfesti skyldleika beinanna viš meinta afkomendur ęttingja Rķkharšs III sem sżni voru tekin śr, eins og lżst er hér.  Satt best aš segja žykir mér greinageršin fyrir nišurstöšunum nś afar žunnur žrettįndi. Mašur myndi ętla, aš žśsundir Breta vęru meš sams konar mķtókondrķal genamengi og beinin ķ gröfinni og bein hugsanlegra ęttingja.

Žetta er afar lélega framreidd nišurstaša. Mašur vonar bara aš DNA-nišurstöšurnar séu ekki mengašar af Dr. Turi King sem framkvęmdi hluta žeirra. Žį vęri žaš allt annar "konungur" sem menn eru aš skoša. Slķkar varśšarrįšstafanir hafa svo sem gerst įšur ķ öšrum rannsóknarstofum, og žess vegna vęri viš hęfi aš Dr. King birti lķka nišurstöšur DNA rannsókna į žeim sem framkvęmdu rannsóknina. Žann siš tóku danskir vķsindamenn t.d. upp fyrir skömmu til aš śtiloka allan grun um mengun sżna.

Ķ žvķ sem birt er į heimasķšu hįskólans ķ Leicester, sé ég engin haldbęr rök fyrir žvķ aš mašurinn ķ gröfinni hafi veriš meš hręšilega hryggskekkju. Hér eru nęrmyndir af breytingum ķ hryggjarlišum, en er žetta nóg til aš sżna fram į aš einstaklingurinn sem fannst hafi veriš krypplingur?

The-skeleton-of-Richard-I-013

Lķtil og "ljót" žjóš į leišarenda

End of reason
 

3. mars nęstkomandi mun RŚV hefja sendingar ķslenskra fręšslužįtta į ensku, ķslensku framtķšarinnar, sem kallast Journey's End (Feršalok į ķslensku). Žęttirnir verša sex ķ allt. Ķ žessum žįttum er myndavélinni beint aš Ķslendingasögunum, bęši śt frį bókmenntalegu og fornleifafręšilegu sjónarhorni. Myndavélin dvelur einnig ķ nęrmynd viš fjölmarga sérfręšinga śr żmsum greinum og stéttum. Žetta gęti oršiš spennandi.

Lķtil og ljót žjóš? 

Ķ kynningarslóša fyrir myndina  hegg ég eftir żmsu afar fyndnu og bölvušu rugli fyrir myndavélina. Takiš t.d. eftir žvķ  žegar einhver fręšingurinn, sem ekki sést, segir aš "žaš sé svo gaman žegar lķtil, ljót, fįtęk žjóš ķ noršri hafi gert eitthvaš svipaš og Shakespeare, 3-400 įrum įšur" (1,47 mķnśtur inni ķ slóšann). Eitthvaš er konan sś rugluš į ritunartķma fornbókmennta okkar og ekki er žaš beint fįtęk žjóš sem lżst er ķ žessum żkjubókmenntum, sem lżsa žvķ best aš į Ķslandi hefur alltaf bśiš hįstemmd žjóš meš mikiš sjįlfsįlit, sem vitanlega varš til žess aš hśn lifši allan andskotann af. 

Žaš aš žjóšin sé ljót veršur hins vegar aš skrifast į reikning sérfręšingsins andlitslausa, žvķ ég hef aušvitaš alltaf stašiš ķ žeirri vissu aš Ķslendingar vęru fallegasta, gįfašasta og besta žjóš ķ heimi. Annar hefši hśn ekki getaš skrifaš Ķslendingasögurnar og framleitt svona marga fornleifafręšinga, eša žįttaröš eins og Journey's End. 

Hringur

Beinhringur bróšur Gunnars į Hlķšarenda? 

Į einum staš bregšur fyrir beinhring (eftir 0,51 mķn.) meš śtskurši, sem fannst į Rangįrbökkum Eystri. Sumir menn, sem trśa sérhverju orši ķ fornsögunum, hafa reynt aš tengja hringnum įkvešinni persónu, vegna žeirra mynda sem ristar eru ķ hringinn sem og vegna fundarstašarins. Sķšast skrifaši fyrrverandi brunamįlastjóri ķ Reykjavķk Bergsteinn heitinn Gizurarson um hringinn. Žegar ekki var allt į bįl og brandi ķ vinnunni hjį Bergsteini, skrifaši žessi skemmtilega blindi bókstafstrśarmašur į ritheimildir, sem trśši fornsögunum betur en fornleifafręšingum, žrjįr greinar ķ Lesbók Morgunblašsins 1996 og 2000 um beinhringinn frį Rangį Eystri og fór hann allvķša ķ vangaveltum sķnum. Lengi töldu margir, og vildu trśa, aš žessi hringur hefši veriš eign Hjartar Hįmundarsonar, bróšur Gunnars į Hlķšarenda. Menn töldu aš aš žaš vęru hirtir sem sjįst į hólknum. Hjartarhorn eru žetta ekki frekar en hreindżrahorn, stķllinn er frį 11. öld og žetta er kristiš mótķv. Engin för eru heldur eftir bogastreng į žessum hring, og ekkert sżnir aš hann hafi veriš notašur sem fingravörn viš bogaskot. En hér er hann svo kominn ķ kynningarslóšann fyrir Feršalok rétt į undan mynd af bogaskyttu. Žaš veršur gaman aš sjį hvernig menn fara fram śr sér viš tślkun į honum žar.

Slįum žvķ hér föstu, įšur en žįttaröšin Journey's End veršur sżnd, aš žessi hringur sannar hvorki įreišanleika Ķslendingasagna, né aš sögurnar nefni slķkan hring. Vangaveltur um Hjört Hįmundarson og "Hśnboga" ķ tengslum viš hringinn er ekkert annaš en žjóšernisrómantķk af verstu gerš. Menn skoša helst ekki hringinn, enn spóla beint ķ Ķsendingasögurnar og gefa hugórum sķnum lausan tauminn. Žaš er ekkert sem fornleifafręšingar eiga aš stunda of mikiš.

Vice versa

Ašeins lengra fram ķ slóšanum stingur einn statistinn, einhver argasti drag-vķkingur sem ég hef séš lengi, žvķ sem mest lķkist mišaldasverši (įn blóšrefils) ķ žśfu viš Žjóšveldisbęinn ķ Žjórsįrdal (sjį efst), sem oft er uppnefndur Gśmmķstöng, og į sögn aš vera eftirlķking af bę į Žjóšveldisöld, en ķ raun ašeins votur draum žjóšernisrómantķkers į žeirri 20., sem misskildi ešli og aldur yngstu bęjarrśstanna į Stöng ķ Žjórsįrdal. Bęr frį žvķ um 1200 er ekki mjög snjöll svišsmynd fyrir eitthvaš sem į aš gerast į 10. öld.

Byock og Egill 

Ķ slóšanum fyrir "Feršalok", eins og myndin er vķst kölluš į ķslensku, bregšur einnig fyrir germönskufręšingnum Jesse Byock, sem allt ķ einu varš fornleifafręšingur og vatt sinni  stjörnu ķ kross og settist aš į Ķslandi og er nś Ķslendingur og fornleifafręšingur eins og svo margir ašrir.

Byock hóf rannsóknir sķnar śt frį blindri trś į Ķslendingasögunum sem sagnfręšilegum heimildum. Hann var ekkert aš pęla ķ deilum um bókfestu- eša sagnfestukenningar. Hann sį žetta meš ferskum vestręnum augum, en ķ Amerķku žykir fķnt aš skilja allt upp į nżtt, (žótt sumir skilji ekki neitt). 

Byock byrjaši į sķšasta įratug 20. aldar aš leita aš beinum Egils Skallagrķmssonar m.a. śt frį sjśkdómslżsingu og ręndi heišrinum af žeirri skošun aš Egill hefši veriš meš hinn illvķga Paget-sjśkdóm (Paget's disease), frį ķslenskum lękni. Paget-sjśkdómur, veldur žvķ mešal annars aš bein verša mjśk og brothętt, en Byock taldi śt frį lżsingum į meintum beinum Egils ķ Eglu, aš žau hafi veriš mjög hörš og aš žaš lżsti Paget-sjśkdómi best. Byock segir örugglega ekki frį žessari meinloku sinni ķ žessari žįttaröš, sem ég vona aš verši sżnd ķ öšrum löndum en į Ķslandi, svo mašur geti fengiš dįlķtiš entertainment um "litla og ljóta žjóš". Fornleifur eldar sér žį poppkorn yfir langeldinum og teygar ķskaldan, amerķskan mjöš. Žetta veršur örugglega hin besta skemmtun ef dęma skal śt frį kynningunni į Vimeo.

Sjįlfur hef ég mildast ķ skošun minni į gildi fornbókmenntanna og er ekki eins haršur andstęšingur žeirra og t.d. kollega minn dr. Bjarni Einarsson. sérstaklega ķ ljósi žess aš į Stöng ķ Žjórsįrdal, žar sem ég žekki best til, fann ég og teymi mitt sönnun fyrir žvķ aš bein höfšu veriš flutt ķ burtu samkvęmt įkvęšum Kristinnar laga žętti ķ Grįgįs. Stöng var lķka ķ notkun lengur en įšur var tališ, og Grįgįs var svo aš segja samtķmaheimild viš beinaflutninginn į Stöng. Žaš žżšir žó ekki aš ég trśi žvķ sem skrifaš var 3-400 įrum eftir aš meintir atburšir sögualdar įttu sér staš. Egils-saga er fyrir mér gott drama sķns tķma og ekkert meira og Byock er bara enn ein dramadrottningin ķ ķslenskri fornleifafręši. Ķ raun er aušvelt aš sjį aš Ķslendingasögurnar eru aš lżsa įkvešnum ašstęšum į Sturlungaöld, žeim tķma sem sögurnar voru ritašar į. Sorry Jesse!

Ég hef skrifaš tvo stóra bįlka um bein Egils og leit Byocks aš žeim į öšru bloggi mķnu og leyfi nś lesendum mķnum, sem ekki hafa lesiš žaš fyrr aš lesa žaš aftur ķ heild sinni. Greinarnar voru upphaflega kallašar Leitin aš beinum Egils:

Egill 

Leitin aš beinum Egils Skallagrķmssonar 

Ķ gęr birti kollega minn merka grein ķ Lesbók Morgunblašsins. Ég frétti af grein Margrétar Hermanns-Aušardóttur gegnum Morgunblašsbloggiš. Viš dr. Margrét erum kannski ekki lengur starfsfélagar, žvķ hvorugt okkar hefur haft sérstaklega góš tök į žvķ aš vinna viš fręšigrein žį sem viš notušum fjölda įra til aš sérhęfa okkur ķ. Ég hef žurft aš leita į önnur miš eftir aš mér var vķsaš śr starfi og ég settur ķ ęvarandi atvinnubann į Žjóšminjasafni Ķslands (Žaš er vķst einsdęmi į Ķslandi). En Margrét hefur alla tķš veriš śtundan ķ greininni, einatt vegna öfundar og óskammfeilni żmissa kollega hennar og ašila, sem hafa reynd aš hefta framgang fornleifafręšinnar į Ķslandi.

Grein Margrétar fjallar į gagnrżninn hįtt um fornleifarannsóknir Jesse L. Byocks ķ Mosfellsdal; um leitina aš beinum Egils Skallagrķmssonar, rannsóknir į haugi hans; um kirkju žį sem menn telja aš haugbśinn Egill hafi veriš greftrašur ķ eftir aš haugurinn var rofinn, svo og rannsóknir į Mosfelli, žar sem bein kappans munu hafa veriš flutt til hinstu hvķlu.

Jesse L. Byock er ekki fornleifafręšingur, en hefur samt stjórnaš fornleifarannsóknum į Ķslandi ķ rśm 10 įr. Žaš sem Margrét Hermanns- Aušardóttir skrifar um rannsóknir hans ķ grein sinni ķ Lesbók Morgunblašsins, get ég ķ alla stašiš tekiš undir. Hvet ég fólk til aš nį sér ķ Lesbókina og lesa greinina gaumgęfilega. Žar er einnig hęgt aš lesa um vinnubrögš ķ Hįskóla Ķslands, sem eru fyrir nešan allar hellur.

Ég skrifaši 9 blašsķšna greinargerš žegar umsókn um leyfi til rannsóknarverkefnisins "The Mosfell Archaeological Project" barst Fornleifanefnd įriš 1995. Ég sat žį ķ Fornleifanefnd tilnefndur af Hįskóla Ķslands. Žaš varš uppi fótur og fit. Lektor einn ķ hįskólanum kvartaši fyrir hönd Jesse Byocks til Fornleifanefndar (meš bréfi og greinargerš) og til menntamįlarįšherra, sem kallaši strax formann nefndarinnar į teppiš. Formašurinn reyndi svo meš öllum mętti aš fį mig til aš draga greinargerš mķna til baka og Byock framdi žaš sem ķ öšrum menningarheimi kallast Lashon hara. Ég neitaši, žvķ hśn stangašist ekki į viš neitt ķ Žjóšminjalögum. Ég var bara aš vinna fyrir nefndarlaununum og ég sį lķka óhemjumarga galla į umsókninni. Rannsókninni var sķšan veitt leyfi og žaš reyndar gefiš fornleifafręšingi er heitir Timothey Earle (sem ekki er lengur višrišinn rannsóknirnar ķ Mosfellsdal), žar sem Byock uppfyllti ekki skilyršin til aš stjórna rannsókninni. Ég įkvaš aš sitja hjį viš leyfisveitinguna. Ķ greinargerš minni frį 1995 sżnist mér, ķ fljótu bragši, aš ég hafi reynst nokkuš sannspįr.

Margrét telur Byock og starfsfélögum hans žaš til lasts, aš žeir hafi ekki einu sinni vitnaš ķ rannsóknir mķnar į Stöng ķ Žjórsįrdal. Žaš er lķka rétt hjį Margréti. Žaš er ekkert nżtt eša neitt sem ég kippi mér upp viš. Ég er harla vanur fręšilegri snišgöngu eša aš ašrir geri mķnar uppgötvanir aš sķnum (mun ég skrifa um žaš sķšar). Žegar Byock og ašstošarmenn hans sóttu um leyfi til rannsóknanna įriš 1995, var žó lögš įhersla į mikilvęgi rannsókna ķ Mosfellsdal ķ ljósi nišurstašna rannsókna minna į Stöng. Sķšan žį hafa žęr ekki veriš nefndar į nafn af Mosfellsmönnum. Kirkjurśstin į Stöng, sem ég hef ekki getaš stundaš rannsóknir į sķšan 1995, er lķklega frį svipušum tķma og kirkjan į Hrķsbrś sem Byock og félagar hafa rannsakaš. Śr kirkjugaršinum į Stöng hafa bein veriš flutt ķ annan kirkjugarš eftir įkvęšum Grįgįsar. Sjį Lesbókargrein um rannsóknina. [Sjį einnig hér]

Ef menn hefšu tekiš tillit til greinargeršar minnar frį 1995, žar sem ég fjalla t.d. um tilurš sögunnar um haug Egils ķ Tjaldanesi, hefšu žeir ekki fyrir nokkrum įrum asnast til aš grafa ķ nįttśrumyndun, žar sem ekkert fannst nema ķsaldarušningur. Hvers kyns "haugurinn" ķ Tjaldanesi er, kom einnig fram viš fornleifaskrįningu Žjóšminjasafnsins į svęšinu įriš 1980. Įriš 1817 könnušust lęršir menn ekkert viš žennan haug, žegar Commissionen for Oldsagers Opbevaring var aš safna upplżsingum um fornleifar, fastar sem lausar, į Ķslandi. Haugurinn er žvķ rómantķskt hugarfóstur frį 19. eša 20. öld, eins og svo margt annaš ķ tengslum viš The Mosfell Archaeological Project. Verkefniš teygir vissulega rómantķkina ķ fręšimennsku fram į 21. öld.

II

Pagets1D_CR 

 

"The skull gradually fills in with densitites, as shown here, and the skull thickens and softens"

Žessa skżringu į framskrišnum Paget's sjśkdómi er aš finna į sķšu Stanfords hįskóla um sjśkdóminn.  Ekki uršu meint bein Egils "soft", smkv. Egils sögu og Byock, eša hvaš?

Leit Jesse L. Byocks aš beinum Egils eru nįttśrulega tįlbeita. Byock notar įlķka ašferš til aš fį fjįrmagn til rannsókna sinna og žegar Kįri ķ DeCode dįleišir menn meš "ęttfręširannsóknum", sem sżna eiga ęttir manna aftur til sagnapersóna ķ mišaldabókmenntunum. Žaš hjįlpar greinilega fjįrsterkum ašilum aš létta į pyngjunni. Góš saga selur alltaf vel.

En Byock hefur fariš óžarflega fram yfir žaš sem sęmilegt er ķ žessari sölumennsku ķ fręšunum. Aš minnsta kosti yfir žaš sem leyfilegt er ķ fornleifafręši. En fornleifafręšin fjallar um allt annaš nś į dögum en žaš aš leita uppi įkvešnar persónur. Žaš viršast ķslenskufręšingar enn vera aš gera, lķkt og žegar žeir eru aš leita uppi höfunda Njįlu og annarra fornrita.

Osteitis_Deformans-1 

Žannig gęti Egill Skallagrķmsson hafa litiš śt ķ ellinnni, hefši hann ķ raun og veru veriš meš Paget's disease eša žį yfirleitt veriš til.

Til žess aš gera Mosfells-verkefniš kręsilegra telur Byock mönnum trś um aš Egils saga lżsi Agli meš sjśkdómseinkenni Paget's disease. Hann trśir žvķ greinilega einnig į söguna sem sagnfręšilega heimild. Hann hefur vinsaš žaš śr af einkennum sjśkdómsins, sem honum hentušu ķ greinum sķnum um efniš ķ Viator (Vol 24, 1993) og Scientific American (1995).  Menn geta svo, žegar žeir hafa lesiš greinar hans, fariš inn į vef Lišagigtarsamtaka Kanada (The Arthritis Society), eša į žessa sķšu, til aš fį ašeins betri yfirsżn yfir sjśkdómseinkenni hjį žeim sem hrjįšir eru af žessum ólęknandi sjśkdómi. Žau einkenni eru langtum fleiri en žau sem Byock tķnir til og flóknari en hausverkurinn og höfušskelin į Agli. Byock hefur ekki sagt lesendum sķnum alla sjśkdómssöguna; til dęmis aš žeir sem eru hrjįšir af sjśkdóminum geti einnig lišiš af sķfelldum beinbrotum og verši allir skakkir og skelgdir fyrir nešan mitti. Hryggurinn vex saman og mjašmagrindin afmyndast.  Byock heldur žvķ fram aš Agli hafi veriš kalt ķ ellinni vegna žessa sjśkdóms. Annaš segja nś sérfręšingarnir: "The bone affected by Paget's disease also tends to have more blood vessels than normal. This causes an increase in the blood supply to the area, and as a result the area may feel warmer than usual".Lęknisfręši er greinilega ekki sterkasta hliš Byocks og óskandi er aš hann stundi ekki lękningar ķ aukavinnu, lķkt og žegar hann gengur fyrir aš vera fornleifafręšingur į Ķslandi.

Ķ greinum žeim um verkefniš, sem birtar hafa veriš opinberlega, er heldur ekki veriš aš skżra hlutina til hlķtar. Eins og til dęmis aš tęmda gröfin aš Hrķsbrś sé undir vegg kirkjunnar sem žar fannst. Žaš žżšir aš gröfin eša gryfjan er eldri en kirkjan sem samkvęmt kolefnisaldursgreiningu er frį žvķ um 960. Kannski er erfitt fyrir bókmenntafręšing eins og Byock at skilja svona flókna hluti. Hann įtti lķka erfitt meš aš skilja grundvallaratriši ķ fornleifafręši įriš 1995 og žurfti aš hafa ķslenskan fulltrśa sér innan handar. Mér skilst aš žetta sé nś mest oršiš norsk-bandarķsk rannsókn og gerir Margrét Hermannsdóttir skiljanlega nokkuš vešur śr žvķ ķ grein sinni ķ Lesbók Morgunblašsins. 5.5.2007.  Žegar sótt var um rannsóknarleyfi og fjįrveitingar įriš 1996 var greint frį žvķ aš samvinna yrši höfš viš fįeina Ķslendinga "for ethical reasons" .

Hvaš varšar fjįrmögnun rannsóknarinnar, var alveg ljóst frį byrjun, aš Byock hafši bįšar hendur nišur ķ ķslenska rķkiskassann. Hann greindi mér hróšugur frį žvķ, er hann reyndi aš fį mig meš ķ rannsóknina, aš Björn Bjarnason vęri "verndari" rannsóknarinnar og hefši lofaš stušningi, tękjum, fęši og žar eftir götunum. Björn bóndi hefur greinilega ekki brugšist  Byock og hafa eftirmenn hans į stóli menntamįla veriš įlķka gjafmildir. Aš Björn Bjarnason er meiri aufśsugestur į Hrķsbrś en ég og kollegar mķnir, sést į žessari og annarri fęrslu ķ dagbókum dómsmįlarįšherrans.

Žegar ķslenskir fornleifafręšingar meš doktorsgrįšu geta ekki starfaš viš grein sķna sökum fjįrskorts og ašstöšuleysis, vantar mig orš yfir žį fyrirgreišslu sem prófessor Byock hefur fengiš į Ķslandi til aš leita beina persónu śr Ķslendingasögunum. Eins og ég skrifaši ķ greinargerš minni įriš 1995 um leit hans af Agli: "Žaš er ķ sjįlfu sér sams konar verkefni og leitin af beinum Jesśs Krists og gröf hans eša leitin aš hinum heilaga kaleik (The Holy Grail)".

En riddari nśtķmans leitar ekki aš gylltum kaleik eša brandinum Excalibur, heldur Agli Skallagrķmssyni. Riddarinn heitir Byock og atgeir hans heitir "Spin and PR". Riddarinn er reyndar bśinn aš afneita sér žeim óžęgindum sem žaš viršist vera aš vera Bandarķkjamašur ķ brynju. Hann fékk ķslenskan rķkisborgararétt įriš 2004 (vęntanlega į ešlilegri hįtt en tengdadóttir rįšherra umhverfismįla um daginn). Hver veit, kannski er Byock lķka oršinn tengdasonur eftir langa bśsetu į ķslandi. Hann er aš minnsta kosti oršinn "fornleifafręšingur", en žaš geta vķst nęr allir kallaš sig į Ķslandi sem kaupa sér skóflu.

Gįrungarnir segja mér, aš nęsta verkefni Byocks sé aš leita uppi Lošinn Lepp. Nafniš eitt bendir eindregiš til žess aš žessi norski erindreki į 13. öld hafi veriš meš sjśkdóm, sem lżsir sér ķ óhemju hįrvexti, ekki ósvipaš og į žessum kappa:

Lošinn leppur

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband